O Aleksander tehnici su rekli

"Deepest and Most Complete Expression of the American Spirit" (Pariz, doktorat, 1930), profesor filozofije na Univerzitetu u Čikagu, a potom i na Kolumbiji. U Americi, u prvoj polovini dvadesetog veka, nijedna intelektualna rasprava nije smatrana zatvorenom dok on ne bi govorio (Mađarska Virtuelna Enciklopedija, 2007). U predgovoru knjige, Konstruktivno, svesno samoupravljanje individue, Frederika Matijasa Aleksandera, Djui piše: "Ako želimo da posmatramo naučno, potreban nam je neki metod koji jasno pokazuje da su posledice jasne i nedvosmislene. Taj metod treba da uključi i dokaze da su posmatrani rezultati zaista proizišli iz datih principa. Bez oklevanja ću reći da, ako ispitamo na ovim osnovama - tj. ako je primena teorije eksplicitno i demonstrativno efikasna - učenje gospodina Aleksandera je doslovno naučno u najstrožem smislu te reči, jer zadovoljava navedene uslove. Drugim rečima, Aleksanderova tehnika zadovoljava sve zahteve nauke." (Aleksandar, 2004)
Džon Djui
Prof. Nikolaas Tinbergen 1973. godine, kada je dobio Nobelovu nagradu, izjavio je: "Preporučujem Aleksander tehniku kao posebno sofisticiran oblik rehabilitacije, koji u velikoj meri deluje na mišiće tela na drugačiji način. Sa sve većim iznenađenjem posmatramo veoma upečatljiva poboljšanja u različitim oblastima kao što su visok krvni pritisak, disanje, dubina sna, opšte raspoloženje i mentalna budnost, otpornost na spoljne pritiske i blagotvorno dejstvo na sofisticirane veštine poput sviranja instrumenata."
Nikolaas Tinbergen

Redovna praksa tehnike rezultirala je poboljšanjem opšteg blagostanja. Pored toga, takođe je poboljšao svoje mentalne i fizičke sposobnosti reagujući fleksibilnije na spoljne  uticaje u stanju stalne mentalne budnosti. 1973. godine, Tinbergenu je dodeljena Nobelova nagrada za fiziologiju i medicinu u priznanju njegovog rada. Veći deo svog govora tom prilikom posvetio je priznavanju Alexanderovog rada. Istakao je: “Priča Aleksandera je priča o opažanju, inteligenciji i upornosti koja pokazuje čoveka koji je bez medicinskih studija, postao pravi heroj medicinskih istraživanja i prakse.” (Alcantara, 1999)

 Prema Tinbergenu, Aleksanderovi uspesi u rehabilitaciji razvoja mentalnog i fizičkog stanja čoveka čine ga jednom od glavnih figura otkrića dvadesetog veka. Nastavio je postavljajući pitanje da li bi se polje medicinskih istraživanja značajno proširilo ako bismo razmišljali o ljudskom telu kao o organizmu koji se služi ujedinjenom celinom tela i svesti. Uveren je da se Aleksanderov rad može opravdati i prema naučnim kriterijumima.

Kao farmakolog na Univerzitetu u Utrechtu, istraživao je ulogu fizioloških mehanizama u mentalnim funkcijama. Utvrđeno je da položaj glava životinja utiče na kontrolu njihovih refleksa, kao i na njihovu prostornu orijentaciju. Takođe je sprovedeno istraživanje o tome 1924. pod nazivom "Körperstellung" (Postura). Osnovna pretpostavka Aleksanderove tehnike potvrđena je Magnusovim eksperimentima. Doktor Magnus je demonstrirao ulogu primarne kontrole u svojim eksperimentima na životinjama putem anatomskog centra lokalizovanog u moždanom stablu gde se vrši suštinska integracija refleksa glave i vrata. U nizu eksperimenata koje je sproveo sam Aleksander, fokusirao se na proučavanje svesnog opažanja refleksa glave i vrata koji utiču na celo ljudsko telo, i demonstrirao mogućnost svesne kontrole čoveka u praksi. Koristeći druge metode, nezavisno, obojica su došli do istog zaključka. (Douglas, 1954)
Rudolf Mangus
Njegova istraživanja sugerišu da naše ponašanje započinje podsvesnim trenutkom mozga, odnosno trenutkom pre naše svesne namere. To znači da se pripremamo za aktivnost pre nego što je odlučimo učiniti (to je takođe poznato kao potencijal spremnosti). Postoji kratki vremenski interval između podsvesne pripreme i stvarne akcije, za osobu da se pripremi za akciju i donese svesnu odluku, bez obzira na to da li završite akciju ili ne. Inhibicioni efekat je ključan za donošenje svesne odluke. FM Aleksander vidi ovaj poseban trenutak da primeni princip "zastani".
Bendžamin Libet
U svojoj knjizi "Priroda bolesti", slaže se sa tvrdnjama Aleksandera da se bolesti stvaraju u neskladu tela. I nesklad tela može izazvati drugu bolest. Gospodin McDonagh izražava da obnavljanje tonusa tela indirektno leči bolest. O gore navedenoj knjizi pisao je AG Busch u rubrici The Brooklyn Citizen, SAD. U tekstu je pohvalno napisao da stavovi McDonagha i Aleksandera su napredni vekovima za njihovo vreme. Takođe,prema autoru članka, Aleksanderov metod je moguće naučiti i povećava svest, ta ga treba uvesti u školsko obrazovanje brzim tempom. Međutim, revolucionarne ideje su teške za prihvatiti. Zaključuje svoju preporuku zanimljivom izjavom: "Danas je svako zauzet Frojdovom teorijom libida, koja nije tako jasna  i to ne pomaže širenju Aleksander tehnike.”
Dr. Jer McDonagh
Istraživač na Metropolitan Univerzitetu u Mančesteru godinama proučava lečenje pacijenata sa bolovima u leđima. U bolnici North Manchester, pokušavaju poboljšati stanje pacijenata sa bolovima u leđima kao deo osmonedeljnog tretmana. Osim redovnih vežbi, najviše ih ohrabruju da pokušaju shvatiti uzrok svojih bolova u leđima sami i pokušaju raditi aktivnosti koje su dosad izbegavali jer su se bojali da bi mogle izazvati bol. Ovo je posebno važno jer izbegavanje određenih radnji potiče neaktivnost, što pak može dovesti do dodatnih problema sa leđima. Dr. Woby je otkrio da su psihološki faktori poput depresije, straha i nedostatka samopouzdanja više odgovorni za bolove u leđima nego fiziološko stanje i kondicija. Pregled istraživačkog rada Aleksandera takođe je bio uključen u izveštaje simpozijuma održanog u Sidneju 1980-ih godina na Univerzitetu Južni Wales pod nazivom "Propriocepcija, postura i emocije". Krajnji rezultat debate bio je da je prepoznavanje Aleksanderovog rada, koje je prethodilo našem vremenu gotovo stotinu godina, i dalje važeće otkriće.
Steve Woby
“97% ljudi sa bolovima u leđima moglo bi imati koristi od učenja Aleksander tehnike – samo je vrlo mala manjina onih koji pate od bolova u leđima kojima je potrebna medicinska intervencija kao što je operacija.“
Džek Stern, neurohirurg kičme
“G. Aleksander je učinio uslugu predmetu (proučavanja refleksa i voljnog pokreta) tako što je uporno tretirao svaki čin kao da uključuje celokupnu integrisanu individuu, celog psihofizičkog čoveka. Napraviti korak je stvar, ne samo ovog ili onog ekstremiteta, već ukupne neuromišićne aktivnosti trenutka, ne samo glave i vrata.”
Sir Charles Sherington, neurofiziolog
“Smatram da mi je Aleksander tehnika veoma korisna u radu. Stvari se dešavaju bez truda. Postaju laganije i opuštenije. Morate imati Aleksandera učitelja da vam to pokaže.”
Džon Kliz, glumac
“Uz najbolju nameru, glumački posao može postati prikaz nagomilanih loših navika, zarobljenih instinkata i blokiranih energija. Rad sa Aleksanderovom tehnikom dao mi je da vidim još jedan način... Um i telo, rad i život zajedno. Prava imaginativna sloboda.”
Alan Rikman, glumac
“Aleksander tehnika će koristiti svakome bilo da je elitni sportista ili samo želi da živi bez bolova koje mnogi ljudi trpe i prihvataju kao deo života. Šteta što se ove tehnike ne pokazuju svima nama u ranom uzrastu, jer ne sumnjam da bi to ublažilo mnoge uzroke lošeg zdravlja u našim zajednicama.”
Greg Chappell, Australijski testni igrač kriketa
“Aleksander tehnika radi... Oduševljeno je preporučujem svima koji imaju bolove u vratu ili leđima.”
Roald Dal, pisac
“Aleksander tehnika mi je dala veću svest o načinu na koji se moje telo kreće i o načinu na koji se tenzije kreću kroz moje telo... Pomogla mi je da igram fudbal sa više samopouzdanja i poboljšala moju koordinaciju i ravnotežu.”.”
Endi Hant, fudbaler
“F.M. Aleksander je uspostavio ne samo početke dalekosežne nauke o naizgled nevoljnim pokretima koje nazivamo refleksi, već i tehniku korekcije i samokontrole koja predstavlja značajan dodatak našim veoma tankim resursima u ličnom obrazovanju.”
Džordž Bernard Šo, pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost
“Sa sve većim divljenjem primećujemo veoma upadljiva poboljšanja u raznim stvarima kao što su visok krvni pritisak, disanje, dubina sna, opšta vedrina i mentalna budnost, otpornost na spoljne pritiske i u tako prefinjenoj veštini kao što je sviranje muzičkog instrumenta.”
Profesor Nikolas Tinbergen, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu i fiziologiju
“Daje nam sve ono što smo tražili u sistemu fizičkog vaspitanja: oslobađanje od naprezanja usled neprilagođenosti i posledično poboljšanje fizičkog i mentalnog zdravlja, povećanu svest o fizičkim sredstvima koja se koriste za postizanje voljnih ciljeva, opšte podizanje svesti na svim nivoima... Ne možemo više tražiti ni od jednog sistema fizičkog vaspitanja; niti, ako ozbiljno želimo da promenimo ljudska bica u poželjnom pravcu, ne možemo tražiti ništa manje.”
Oldus Haksli, pisac
“Volim Aleksanderovu tehniku. Ispravila je moje držanje, poboljšala moje zdravlje i promenila moj život.”
Alek McCovan CBE, glumac
“Pre 40 godina, posle jednog od mojih koncerata, Adrijan Bolt mi je rekao da cu, ako nastavim da tako dirigujem, postati bogalj i da moram da pohađam lekcije Aleksander tehnike. Danas i dalje imam časove – kao i sa muzikom, procesu učenja nema kraja. To utiče ne samo na upotrebu tela, već i na nečije poglede na sebe i na svoje ponašanje. Za bolove i bolesti koje dolaze sa godinama, tehnika može učiniti čuda.”
Ser Kolin Dejvis, dirigent
“Ravnoteža je vitalni aspekt dobrog bacanja kladiva i postavljanje glave, vrata, kičme i karlice u ispravan odnos omogućava da se ravnoteža bacanja postigne mnogo lakše. Kada se ravnoteža uspostavi, dolazi do ogromnog poboljšanja brzine okretanja.”
Hauard Pejn, rekordni bacač kladiva Komonvelta
“Aleksander tehnika je odigrala važnu i korisnu ulogu u mom životu.”
Džon Hausman, glumac, producent i reditelj
Muzičari:

Madona, Viktorija Bekam, Ser Pol Makartni, Sting, Jehudi Menuhin, Džejms Golvej, Rodžer Vudvord, Ser Kolin Dejvis

Glumci:

Merilin Monro, Hju Džekman, Džudi Denč, Robin Vilijams, Žilijet Binoš, Pirs Brosnan, Beri Hamfris, Kristofer Riv, Vilijam Hert, Kevin Klajn, Hilari Svonk, Džuli Endruz, Pol Njuman, Džeremi Ajrons, Rubi Voks, Džon Kliz, Kenet Brana, Prun Skales, Dženifer Sonders, Džulija Savala, Alan Rikman

Sportisti:

Džon Mekinro, Greg Čepel, Linford Kristi, Dejli Tompson, Endi Hant

Pisci:

Roald Dal, Oldus Hakslei, George Bernard Šo

Istraživači i naučnici:

Džon Djui, Rejmond Dart (tvorac Dart metode), Džordž E. Koghil, ser Čarls Šerington, Nikolas Tinbergen, Moše Feldenkrajs (tvorac metode Feldenkrajs), Džek Stern

Piši ako imaš pitanja

Scroll to Top